Prostor oko rijeke Usora i njezinih pritoka zove se naprosto Usora.
Bio je nastanjen još u paleolitiku ( starije kameno doba ), Dr Đuro Basler i Zdravko Marić su otkrili u Makljenovcu prebivališta čovjeka u tim prapovijesnim vremenima. Ime Usora u povijesnim vrelima spominje se prvi put godine 1225. u pismu pape Honorija III. Andriji II. ugarsko-hrvatskom kralju. Podrijetlo imena Usora je posebna zagonetka. Lingvisti i povjesničari se značajno razilaze pri utvrđivanju pravog vrela: od slavonske riječi V'SOR' u značenju ohol, ponosit, grub, srdit, osoran do pokušaja izvođenja njezinog imena iz naziva ondje nastanjenog iliskog plemena Oserijata. Naime, odbacivši ilirski posvojni sufiks -ata dobivamo ime rijeke Oser (-is), očevidno Usora.
Usora spada u red brojnih političkih poluovisnih oblasti, koje su opstojale na tlu Bosne i Hercegovine kao specifični politički organizmi i koji su postupno nestajali ostavivši za sobom poneki trag u narodnoj kulturi, mentalitetu i načinu života.
Do sada nisu otrkivena historijska vrela kada se Usora počela izdvajati kao posebna upravna župa, ali znamo da se početkom 13. stoljeća formira kao posebna oblast, u dokumentima kao kneževina (Sebislav 1236. god.) a zatim kao banovina (Henrik Gisingovac 1272. god.) i najzad vojvodstvo (od 1326. godine rod Biloševića čija čast prelazi na rod Zlatonosovića od 1399. godine. Posljedni vojvoda je bio Tvrtko Stančić, s padom BiH pod Tursku vlast).
Ozbiljniju povezanost naroda usorskog kraja, propovjedajući blagoslov naravi, utemeljitelja je Katolička crkva u mentalitet, način života i narodnu kulturu ovog kraja.
Najstariji podatak o njenoj nazočnosti je pismo Pape Grgura IX kojim uzima 8. kolovoza 1236. godine pod svoju posebnu zaštitu,... dragog sina i plemenitog muža, sina pokojnog Stijepana bana bosanskoga a unuka Kulina bana, Sebislav, ljiljana među trnjem.
To trnje, po papi, jest bosansko plemstvo u Usori, zaraženo patarentskom herezom. Što znači da su bili bogumili ili točnije pripadnici Bosanske Crkve. Kasnije je ove osobnosti postupno uvlačila i u Hrvate Hrvatske i Dalmacija.
Padom Bosne pod tursku vlast je i na ovim područjima počela islamizacija stanovništva.
Usora je većinskim dijelom nastanjena Hrvatima. Kroz osmansku vladavinu se hrvatski utjecaj konstantno smanjivao, da bi danas obuhvaćao uglavnom sela zapadno od Doboja. Pitanje je koji su čimbenici utjecali na to da su se, unatoč ogromnom pritisku koji je slomio okolno područje, u Usori do danas održali Hrvati.
U zadnjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu četničke snage su opsjedale Usoru. Neuspješno. Linija je bila poznata i po nazivu 'tenkovsko groblje'. Do kraja rata područje je obranila 110. usorska brigada u sastavu HVO-a. Zbog toga je danas Usora pod hrvatskom upravom u sastavu federacije BiH.
O imenu
U bosanskom govoru se do danas sačuvao izraz ušur, što bi prevedeno
s latinskog značilo običajno pravo, a u narodu jednostavno običaj (pr.
desetina brašna umjesto novca za meljaju). O porijeklu ovog naziva za
jedan cijeli kraj treba unijeti i predpostavku da su još stari Rimljani
ovaj kraj nazvali tako, pošto je od pamtivijeka bio neprohodan i s toga
pogodan za zbjegove progonjenih starosjedilaca sa šireg ilirskog
prostora (pravo na običaj = usure). Zanimljivo je da su svi stariji
stanovnici ovog kraja nazivali rijeku Usoru Usura, a grad Doboj Dobuj .
Stanovništvo
Prije rata u Usori je živjelo oko 8.500 osoba od kojih su većina bili Hrvati. U ratu je doslo do etničkog čišćenja i zločina od strane Republike Srpske, tako da Usora danas broji samo 5.000 stanovnika.
